Partneri Srbija

Šta je medijacija?

Medijacija je oblik mirnog rešavanja sporova (ADR) između dve ili više strana, uz pomoć neutralne treće strane, medijatora. To je dobrovoljan proces, koji se sprovodi samo ukoliko su se o tome sve strane saglase.

Uloga medijatora:

  • Medijacija je oblik mirnog rešavanja sporova (ADR) između dve ili više strana, uz pomoć neutralne treće strane, medijatora. To je dobrovoljan proces, koji se sprovodi samo ukoliko su se o tome sve strane saglase.
  • Medijator nije arbitar – ne donosi odluku; on samo vodi proces, dok strane same kontrolišu ishod spora
  • Medijatori su visoko kvalifikovani, specijalizovani za različite oblasti medijacije i obučeni da rade u teškim situacijama
  • Medijator je fasilitator; koristeći posebne metode i veštine, pomaže u pregovorima, koji za cilj imaju postizanje obostrano prihvatljivog sporazuma.

U medijaciji su samo interesi strana merilo za pronalaženje rešenja, a ne pravo, kako je slučaj u sudskom postupku.

Zašto odabrati medijaciju?

Jedna od najvećih prednosti medijacije je u tome što omogućava stranama da reše svoje probleme na miroljubiv način koji zadovoljava njihove uzajamne potrebe. Medijacija ima visoku stopu uspeha (80%-85%) prvenstveno zato što ima strukturu, raspored i dinamiku koje nedostaju „običnim” pregovorima i postupcima za rešavanje sporova.

Prednosti medijacije:

  • BRZINA – Dok slučaj u rukama advokata ili suda može trajati mesecima ili godinama, medijacijom se problemi najčešće rešavaju u roku od jednog dana.
  • TROŠAK – Kraći vremenski period znači manje troškova – naknada koja se isplaćuje medijatoru predstavlja daleko manju novčanu svotu od one koja se izdvaja za finansiranje često dugih sudskih postupaka.
  • POVERLJIVOST – Dok su sudska ročišta po pravilu javna, medijacija je strogo poverljiv postupak. Važno je naglasiti da medijator ne može da svedoči na sudu o sadržaju medijacije. Strane i medijator potpisuju Sporazum o poverljivosti kojim se obavezuju da će sve držati u tajnosti, a sesije medijacije se ne evidentiraju ni na bilo koji način.
  • FLEKSIBILNOST – Ne postoje nikakva pisana pravila i propisi o tome kako bi trebalo voditi proces medijacije. Strane imaju potpunu slobodu da sa medijatorom pronađu odgovarajući način za produktivan rad.
  • BOLJA KOMUNIKACIJA – Medijator podstiče strane da otvoreno razgovaraju, što im omogućava bolje razumevanje srži problema i vodi uspostavljnju prekinutih ili narušenih odnosa.
  • RAVNOPRAVNOST – Sve strane u postupku medijacije su ravnopravne. Dok su u parnici procesne uloge strogo podeljenje, u medijaciji nema osuđivanja, niti okrivljivanja za konkretne probleme.
  • KONTROLA – Strane u svakom trenutku imaju potpunu kontrolu nad tokom i ishodom spora, dok se sudski postupak kreće po striktno utvrđenim pravilima, a presudu je nemoguće predvideti.
  • NEMA STRESA – Medijacija podstiče atmosferu rešavanja sukoba, a ne sukobljavanja; sprovodi se u neutralnoj i prijatnoj sredini, što smanjuje stres i anksioznost. Nasuprot tome, u sudskom postupku strane postaju i ostaju neprijatelji.
  • WIN-WIN – Slaganje sa sporazumom je visoko izraženo zbog toga što je rešenje prihvatljivo za obe strane, kao i zbog toga što je ono postignuto zajedničkim radom; u parnici jedna strana sigurno gubi.

Kada je medijacija moguća?

Medijacija je moguća u slučajevima koji imaju sledeće odlike:

  • Spor je poverljive prirode i postoji potreba za obezbeđenjem tajnosti postupka
  • Strane vide svoje interese kao nepomirljive
  • Prisutne su jake emocije ili stereotipi koji otežavaju postizanje sporazuma
  • Strane ne žele da se upuste u parnični postupak koji je, po pravilu, psihološki iscrpan
  • Vreme je bitan faktor za rešavanje spora
  • Rešavanje spora zahteva posebno znanje koje sudije ne poseduju
  • Strane žele da izbegnu velike troškove parničnog postupka, advokata, veštaka…
  • Traži se win-win rešenje
  • Strana u sporu ima potrebu da bude saslušana i iznese svoje viđenje događaja
  • Strane ili njihovi advokati više nisu sposobni da komuniciraju
  • Strane nisu profesionalni pregovarači ili nailaze na poteškoće u započonjanju pregovora
  • Postojanje spora između jedne strane i njenog advokata
  • Strane su se tokom pregovora našle u ćorsokaku

Koje su oblasti medijacije?

Medijacija se sprovodi u sledećim oblastima:

  • Opšte građanski, imovinsko pravni sporovi
  • Krivičnopravni (restorativna pravda)
  • Radni odnosi
  • Mobing
  • Porodični odnosi
  • Sporovi u lokalnoj zajednici (komšijski sporovi)
  • Upravni sporovi
  • Privredni sporovi
  • Vršnjačka medijacija
  • Mirovni pregovori
  • Diskriminacija