26 – broj od kojeg studenti strepe, a zakon ga ne prepoznaje
Autorke: Petra Stamenković i Lana Stanisavljević
Foto: Partneri Srbija
Ukoliko ste student u Srbiji, a imate više od 26 godina, izgubićete pravo na zdravstveno osiguranje, republičku stipendiju ili jeftiniju kartu za prevoz. To predviđaju pojedini pravilnici koji regulišu prava studenata, ali nigde nema jasnog objašnjenja zašto je uspostavljena baš ta starosna granica. Zakon o visokom obrazovanju ne bavi se godinama studenata, a u Ministarstvu prosvete ćute.
Foto: Lana Stanisavljević
Marija Nikolić je student niškog Univerziteta. Osnovne studije završila je uspešno i odlučila je da nastavi školovanje, ali kada je napunila 26 godina, kako kaže, pojavili su se brojni problemi koji joj otežavaju život.
Prema njenim rečima, uprkos tome što je redovan student sa visokim prosekom, sada se oseća kao da je sistem kažnjava.
“Ja sam student koji je završio osnovne studije sa prosekom 9,39 i od prve godine sam primala republičku stipendiju koja mi je mnogo značila, s obzirom na to da mi radi samo jedan roditelj. Nakon navršenih 26 godina, došla sam u situaciju da nemam prava na stipendiju, pa čak i kada je reč o „Dositeji“, te nisam ostvarila prava na nju”, kaže Marija.
Dodaje da joj je na kvalitet života najviše uticao gubitak prava na produžavanje zdravstvenog osiguranja.
“Imala sam dve mogućnosti: prva je bila da zdravstveno osiguranje plaćam sama sebi mesečno, a druga da se prijavim na biro, pa da mi oni plaćaju zdravstveno osiguranje. Imajući u vidu da sam student koji ima visok prosek, ja sam shvatila da nemam mogućnosti da radim osam sati dnevno, pratim sva predavanja, redovno učim i ostvarim na fakultetu zapažen rezultat”, pojašnjava Marija.
Zašto baš 26?
Članom 109 Zakona o visokom obrazovanju, predviđa se da status studenta prestaje ispisivanjem sa studija ili njihovim završetkom, neupisivanjem školske godine ili izricanjem disciplinske mere isključivanja sa studija.
Takođe, status studenta se može izgubiti i ukoliko se studije ne završe do isteka roka koji se određuje u dvostrukom broju školskih godina potrebnih za realizaciju studijskog programa, osim u slučaju studija uz rad.
Starosna granica od 26 godina u zakonu nije pomenuta nijednom rečju, a opet jedan je od glavnih uslova za mnoge studente koji nastave studiranje i u tom životnom dobu.
I pored upornih poziva i pitanja upućenih Ministarstvu prosvete i njihovih obećanja da će poslati odgovore, pojašnjenja koja se tiču regulisanja prava studenata starijih od 26 godina nisu stigla.
Sa druge strane, Zakon o zdravstvenom osiguranju, kako piše u ovom dokumentu, reguliše status studenta na osnovu godina.
- Oni koji imaju status studenta mogu biti osigurani do kraja školovanja, a najkasnije do navršene 26. godine – piše u Zakonu.
Pomenutu starosnu granicu prepoznaje i Zakon o socijalnoj zaštiti, a tamo je pojašnjeno da se do te starosne granice osobe smatraju „mladima, odnosno omladinom“.
Još jedna kontradiktornost u zakonskim tumačenjima je i ono što piše u Zakonu o mladima. Tamo je jasno navedeno da se mladima i omladinom smatraju svi do 30 godina.
- Omladina ili mladi su lica od navršenih 15 godina do navršenih 30 godina života - stoji u Zakonu.
Preslikano i na lokal
U Nišu je broj 26 presudan za studente koji bi da dobiju jeftiniju mesečnu karticu za javni gradski prevoz. Nakon što pređu preko ovog magičnog broja, studenti gube pravo na ovu povlasticu.
Iz Direkcije za javni prevoz Grada Niša navode da je ta starosna granica postavljena u cilju obezbeđivanja sredstava za nesmetano funkcionisanje sistema javnog gradskog i prigradskog prevoza.